Poznata je hrvatska glumica rođena u Rijeci 1972. godine. Osim u kazalištu, glumila je i u poznatim filmovima kao i u televizijskim serijama. Osvojila je brojne nagrade. Tako je već 1995. godine dobila nagradu na Festivalu glumca za ulogu Nade u predstavi “Groznica”, a godinu dana kasnije Hrvatsko ju je glumište nagradilo za ulogu Kraljice u predstavi “Tri mušketira”. Dobitnica je i Zlatne Arene za ulogu Jadranke u filmu “Blagajnica hoće ići na more” 2000. godine, Večernjakove ruže 2002. godine, a 2012. godine nagrade publike portala teatar.hr. Isto tako, dobitnica je brojnih nagrada za kazališne uloge. Za predstavu “Ženidba” dobila je nagradu Ivana pl. Zajca za ulogu Agafije, a u Umagu je 2009. godine dobila nagradu Zlatni lav za ulogu Evite u istoimenoj drami u režiji. Godine 2011. dobila je nagradu za žensku ulogu u predstavi “Ružno pače” u kojoj je glumila mamu patku. Uz to, izabrana je i za najbolju glumicu na Jugoslavenskom kazališnom festivalu za ulogu Fanny Gabor u “Buđenju proljeća” 2015. godine. Iste je godine dobila nagradu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta Mila Dimitrijević za ulogu Eve u Krležinoj drami “Vučjak”.

Dragan Bjelogrlić, rođen 1963. godine, srpski je glumac, scenarist, producent i redatelj. Bjelogrlić je prvi put pred kamerama glumio s 15 godina i to u filmu Branka Bauera, Boško Buha (1978.), tumačeći lik Save Jovanovića Sirogojna. Godine 1984. upisao je Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, na kojem je diplomirao 1989. Proslavio se ulogom Slobodana Popadića u seriji Bolji život (1987.- 1990.). Nakon te uloge, uslijedile su uloge u TV-seriji Zaboravljeni (1990.) i filmovima Crni bombarder (1992.), Pun mjesec nad Beogradom (1993.), Lijepa sela lijepo gore (1996.), koje su Bjelogrlića uvrstile u red najpoznatijih i najpriznatijih srpskih glumaca. Okušao kao producent i kao redatelj, režirao je igrani film i TV-seriju Montevideo, Bog te video!, s kojim je postigao veliki uspjeh. Istoimeni film je izabran kao srpski kandidat za filmsku nagradu Oscar.

Armin Omerović rođen je 1990. u Brčkom. Završio je opću gimnaziju u Orašju. Primljen je na Akademiju Dramskih Umjetnosti u Tuzli gdje nastavlja svoje školovanje u klasi profesorice Selme Alispahić. Svoj prvi glumački nastup bilježi sa svojih 8 godina. Prvi veliki filmski projekt dobiva s 13 godina. U filmu „Put lubenica“ redatelj Branka Schmidta igra jednu od glavnih uloga, a zatim obilazi velike filmske festivale po svijetu na kojima su i film „Put lubenica“ i Armin nagrađivani. Kao 15 godišnjak dobiva svoj drugi veliki glumački projekt koji nosi naziv po njegovom imenu „Armin“. Istinita priča Armina i njegovog oca koja je inspirirala Ognjena Sviličića da napravi jedan od najuspješnijih filmova u Hrvatskoj. S filmom „Armin" obilazi svjetske festivale kao što su: Berlinale,Tribeca film festival, Bursafilm festival, Tokio film festival, Palm Springs, Pariz, Sarajevo, Herceg Novi i.t.d, te osvaja nagrade za najboljeg glumca u Bursi, specijalnu nagradu grada Burse za promoviranje BiH, kao i nagradu u Herceg Novom. Ova dva filma imaju preko 50 svjetskih nagrada. Armin Omerović je dobitnik „Večernjakovog pečata za 2007-2008“ u kategoriji „Uspjeh godine“. Kao 17-godišnjak biva nominiran u Los Angelesu za najboljeg mladog svjetskog glumca.

Đelo Hadžiselimović, rođen 1950. godine u Zagrebu, nekadašnji urednik na Hrvatskoj Radio Televiziji. Godine 1974. diplomirao komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i počeo raditi kao vanjski suradnik na HRT-u. Postao je jedan od najjačih brandova hrvatske televizije, a sintagma "Odabrao Đelo Hadžiselimović", kojom se godinama odjavljuju odlični dokumentarni serijali, pretvorila se u najkorišteniji slogan: Kazalište slijepih tako je nazvalo svoju predstavu, splitska grupa "ST!llness" snimila je CD pod nazivom "Sve što znam o životu je... odabrao Đelo Hadžiselimović", dizajnirana je majica, a kruži i vic o njemu i Jamesu Bondu.

Rođen je 1978. godine u Kruševcu. Osnovnu i srednju školu završio u Užicama. Akademiju umetnosti, smjer gluma, upisuje u Novom Sadu, u klasi prof. Petra Baničevića. Stalni član ansambla Pozorišta Atelje 212 od 2010. godine. Uloge na filmu: "Dragan i Madlajna", režija K. Kasić, "Pogled sa Ajfelovog tornja", režija N. Lukčević, "Jesen stiže dunjo moja", režija LJ. Samardžić, "Sedam i po", režija N. Momčilović, ''Tamo i ovde'', ''Čekaj me, ja sigurno neću doći''… Nagrade i priznanja: Povelja za izuzetno glumačko ostvarenje, za ulogu u filmu "Jesen stiže dunjo moja", na Filmskom festivalu u Nišu 2004. godine, nagrada za najboljeg mladog glumca, za ulogu u filmu "Jesen stiže dunjo moja", na Novosadskom filmskom festivalu, 2004. godine. Živi i radi u Beogradu.